U Kući Đure Jakšića danas je održana komemorativna svečanost na kojoj su se od Slavice Mihailović Slaje oprostili njena porodica, prijatelji, kolege, saradnici, predstavnici grada i stručne javnosti. Slavica Mihailović bila je osnivač i dugogodišnji umetnički rukovodilac Srpskog ansambla „Smilje“, ali i priznati etnomuzikolog, pedagog i umetnik. Ostaće upamćena kao autor velikog broja koreografija za decu i odrasle čiji se prepoznatljiv pečat temelji na tradicionalnoj igri. Njena dela danas sa ponosom izvode folklorni ansambli srpskog naroda širom sveta, od Kanade do Australije.

Saučešće porodici, prijateljima i saradnicima Slavice Mihailović Slaje, u ime grada, izrazila je Ana Petrović Jelić, članica Gradskog veća za kulturu. Osvrnuvši se na to da nisu imale prilike da se upoznaju, članica Gradskog veća je istakla da je veliko nasleđe, koje je Slavica ostavila svima u amanet a koje njeni bližnji nose u srcu, duši i uspomenama, velika obaveza za Grad. Ona je poručila da bi naziv scene sa njenim imenom, novog KUD-a ili ulice, bio najlepši način da se Grad oduži ''šumadijskoj princezi od koraka i osmeha''.

Iako rođena u Pančevu, 1958. godine, u duši je nosila tradiciju i običaje Šumadije jer su njeni koreni ovde. Od najmlađih dana bavila se folklorom. Od 1977. godine kada je došla u Kragujevac na studije prava, počela je da se bavi svojom najvećom ljubavlju u tadašnjem Kulturno -umetničkom društvu ''Abrašević''. Pokrenula je sekciju za folkor za najmlađe koja se kasnije razvila u školu. Od 1984. godine povereno joj je rukovođenje izvođačkog ansambla sve do 2005. kada osniva Srpski ansambl ''Smilje''. Kroz pevačku grupu i repertoar u proteklim decenijama  nanizala je stotine tradicionalnih pesama Srbije. Njena ljubav prema tradiciji i običajima i želja da to sačuva i ostavi iza sebe ogledala se i u istraživačkom radu od 1990. godine u Centru za istraživanje i očuvanje tradicionalnih igara Srbije – CIOTIS. Bila je prva generacija folklornih pedagoga na Fakultetu dramskih umetnosti kojom je dobila diplomu za ono što je volela. Šumadija je za nju bila centar sveta za prikupljanje materijala, realizaciju i rad. Prvenstveno je bilo važno da se uče igre, pesme i običaji Šumadije. Istraživanja je radila obilazeći šumadijska sela a na njima je temeljila svoje koreografije koje su danas deo repertoara Nacionalnog ansambla ''Kolo'' ali i drugih ansambala širom Srbije i dijaspore. Deo repertoara snimljen je i za serijale Radio-televizije Srbije „Tradicionalne dečije igre“ i „Igrale se delije“.  

Slavičin doprinos negovanju i očuvanju nematerijalne kulturne baštine potvrdilo je odlikovanje  Vukovom nagradom od strane Kulturno-prosvetne zajednice Srbije,  2012. godine, zatim priznanje ''Knez Milutin'' i brojne druge nagrade a najveća su ostavili njeni folklorci, danas uspešni ljudi i rasuti po svetu.